I toliko od nas… Suza pecne na cas, al’ ne ostavi plik.

U zemlju vila krenes vozom, a stignes vlakom… Pred jutro omami te vazduh smuckan sa zrakom. Pod Cicarijom ugledas Buzet i tom si slikom prosto obuzet… Al’ tad maestral pirne dolinom reke Mirne. Negde od Tarske vale, od obale… Niz prugu grenadiri, borovi, da l’ su kazuni ili dvorovi? Kao da stize glavom car u…

Nastavi čitanje →

Hvala!

960. dana postojanja bloga, 960. dana il’ možda noći? – Bijega. Zle utvare koje nenadano dođu, ponekad’ ih vidim kako lebde u maglama, u rana jutra minu u tminu sunčevih zraka. Dosta puta kroz glavu mi je znalo proći da obrišem blog, ali sam nastavio bježati, i doista sam uspio, čim sam tu. I od…

Nastavi čitanje →

Eho

Jednog lepog i sunčanog dana otac i sin penjali su se planinom.Sin je uživao i činilo se da ništa ne može pokvatiti njegovu sreću. Iznenada, sin se okliznuo, vrisnuo je Jaooo! A na svoje zaprepašćenje, iz planine začu glas koji ponovi Jaooo! Ko si ti?- upita mališan. Ko si ti?- ubrzo stiže odgovor. Strašan si.-…

Nastavi čitanje →

Od Sutra!

Olako smo pustili godine, misleći da će neke stvari jednostavno same doći. Već treća godina kako planiram kupiti jednosmjernu kartu i otići. A ako ne odem, progonit će me nemir. Nostalgija obuzela grad, a ja pružam ruke nekom novom nebu. Pijuna je ponestalo, sada gubimo samo glavne figure. Ove godine planiram istrčati većinu polumaratona koji…

Nastavi čitanje →